Vlaseničke žrtve u agresije na BIH

FAŠIZAM NA SRPSKI NAČIN: Dobrovoljno dajem izjavu o izvršenom ratnom zločinu nad nevinim civilnim bošnjačkim stanovništvom na području Opštine Vlasenica, a posebno ženom žrtvom rata
SRPSKI ZLOČINCI SU ME TUKLI DO BEZSVIJESTI, CIJELA SAM BILA KRVAVA, I U TAKVOM STANJU SU ME SILOVALI PETORICA NJIH
Objavljeno: 13. Nov 2006. 00:11:00
Kada sam se onesvijestila posuli su me vodom, ÐURIĆ ACO i ÐURIĆ ELVIS (dva brata) su me držali ispod pazuha, a STANIŠIĆ LJUBAN i ÆARGIÆ MILOŠ su mi stavljali «epolete» sa èinovima iz bivše JNA i Titovku na glavu sa petokrakom na glavu i onda su mi rekli: «Sad æemo te tuæi ako ti ovo popada sa tebe izmasakrirat æemo te». Naravno to je sve popadalo sa mene kako su me tukli, tada poèinju me još žešæe tuæi, padala sam u nesvijest, kada bi došla sebi vidim jedan mi sjedi na grudima, a osjetim drugi me siluje. Zatim me svi od njih pet siluju cijelu noæ, a to su:1. STANIÆIÆ LJUBAN, 2. ÆARGIÆ MILOŠ, 3. ÐURIÆ ACO,4. ÐURIÆ ELVIS,5. VIÆKOVIÆ GORAN zvani «Vjetar»Srpsko-crnogorska agresija na BiH me zadesila u Vlasenici gdje sam živjela sa svojom porodicom. Kajem mjeseca aprila 1992.godine izvršena je okupacija Vlasenice od strane JNA, odnosno Novosadskog korpusa i Užièkog korpusa potpomognuti domaæim Srbima.Taj prvi dan kada su ušli u Vlasenicu ujutro oteli su auto od Komunalnog preduzeæa Vlasenica (plava Lada Niva) uzeli megafon, zarobili efendiju iz džamije, stavili ga na prvo mjesto auta i on je pozivao narod da preda oružje od 15 do 21 na odreðenim punktovima. U sluèaju da se ne preda oružje u Vlasenici neæe ostati kamen na kamenu.Kako je sve bilo mirno od 15 do 21 sati, ko je imao lièno naoružanje oni su predali na tim punktovima.Od 15 do 21 je sve bilo mirno i mislila sam da je najgore prošlo, kada je u blizini eksplodirala bomba. Kako sam se ja sa svojom porodicom nalazila kod tetke, iznad njene kuæe je bila kuæa mojih roditelja. Moj otac je bio ugledni graðanin Vlasenice. Kada su Srbi saznali da se moj otac nalazi u Vlasenici prvo što su uradili bacili su bombu u kuæu mog ocu, a onda su opkolili kuæu zarobili mog oca (imena troje zarobljenih poznata redakciji).Tada su ušli u kuæu i tražili oružje. Kako ništa nisu našli mog brata su uzeli kao živi štit i išli od kuæe do kuæe, da muslimanske kuæe, i tražili oružje, a oca odveli u zatvor u SJB Vlasenica.Kada sam èula eksploziju ja i moj muž, tetka i njen muž smo pogledali kroz prozor i vidjeli da pripadnici Novosadskog korpusa i Užièkog korpusa opkoljvaju kuæu mojih roditelja, i gledamo odvoðenje mog oca. Moja majka ostaje u kuæi.Kako se otac nije pojavljivao do 17 sati isti dan ja sam skupila hrabrost i otišla do SUP Vlasenica da vidim šta se dešava zašto mi nema oca. Mislim da su bombu bacili, odveli moga oca i brata oko polovine . mjeseca aprila 1992.godine. . Kada sam ja otišla u SJB Vlasenica nisu mi dali da uðem pitali su šta želim, rekli su mi da nemam tu šta da tražim da se gubim odatle inaèe æe mi èitav šanžer ispucati u stomak.Tada sam prepoznala policajce i to: 1. STANIÆIÆ LJUBAN (koji mi je rekao da se gubim ispred SUP-a inaèe æe mi èitav šanžer sasuti u stomak, zatim mi govori da donesem bojne otrove koje posjeduje moj otac i onda æe ga pustiti)2. ÆARGIÆ MILOŠNa rijeèi Stanišiæ Ljubana sam negirala da moj otac nema ništa od toga šta traži i rekla sam da mogu reæi da je moj otac imao atomsku pušku mogao je raditi šta hoæe.Kako je bilo desetak naoružani policajaca u SJB Vlasenica pred vratima poèeli su galamiti na mene i jedan od njih mi je rekao: «Da se ja pitam, ja bi vas muslimane sve satjero na stadion i sve vas postreljao», ja sam reka: “hajde kreni od mene ja æu biti prva, ali zapamti neko æe preživjeti i isprièati pravu istinu”.Meðu tih 10 sam samo prepoznala Stanišiæ Ljubana i Æargiæ Miloša, a ostali su bili mlaði koje nisam poznavala po imenu ali znam da su iz Vlasenice.Taj dan moj otac je pušten iz SJB Vlasenica oko 22 sata i došao je sam kuæi. Bio je pretuèen i krvario je na nos i usta. Tada nam je isprièao da su ga ispitivali, premlaæivali, udarali kundacima i da su tražili bojne otrove i kalašnjikov. Sutradan poèinju odvoditi muškarce bošnjaèke nacionalnosti u zatvor SJB Vlasenica. Nakon 5-6 dana ponovo odvode mog oca, a to se dešava u mjesecu maju 1992.godine, zatim odvode mog muža i muža moje tetke (imena poznata redakciji). Njih su odveli uniformisani srpski vojnici iz Vlasenice, ja sam to gledala kroz prozor.Naprijed navedene su odveli izjutra u 9 sati i pošto se nisu vratili do 14 sati ja ponovo idem u SJB Vlasenica da tražim mog oca, muža i tetka. Tada me je primio STANIÆIÆ LJUBAN u svoju kancelariju. Nakon 10 minuta došao je i ÆARGIÆ MILOŠ. Nisu mi dali nikakvo objašnjenje zašto su ih odveli, ali su zato mene ispitivali. Ljuban i Miloš su me pitali ko i kada su se sve sastajali vlasti SDA u kuæi mojih roditelja. Kako nisam imala pojma o tome odveli su me u jednu prostoriju i zakljuèali i rekli da dobro razmislim i kada se sjetim ko je dolazio i o èemu su prièali da ih pozovem. Kako ja o tome nisam imala pojma nisam ih ni zvala, ali sam lupala na vrata da me puste. Noæ je pala, ne znam koliko je sati možda oko 20 – 22 sata otkljuèala su se vrata u sobu su ušli:1. STANIÆIÆ LJUBAN, 2. ÆARGIÆ MILOÆ, 3. ÐURIÆ ACO,4. ÐURIÆ ELVIS,5. VIÆKOVIÆ GORAN zvani «Vjetar»zakljuèali su za sobom vrata i poèeli se cerekati i govoriti «je li ti to neæeš ništa priznati». Kako sam rekla da neznam ništa i da nemam šta priznati poèeli su mi govoriti da me j… Alija, Tito i psovali su mi balijsku majku, i nagovijestili šta æe mi raditi, a rekli su: «Sada æeš vidjeti šta æemo uraditi sa tobom».Na sebi sma imala ženski kostim bež boje potrgali su taj kostim sa mene i svu odjeæu i onda su me tukli.Svi naprijed navedenih 5 su me tukli drvenim šipkama, kundacima, nogama, pesnicama. Bacali su me iz èoška u èošak sobe nogama. Kada sam se onesvijestila posuli su me vodom, ÐURIÆ ACO i ÐURIÆ ELVIS (dva brata) su me držali ispod pazuha, a STANIÆIÆ LJUBAN i ÆARGIÆ MILOŠ su mi stavljali «epolete» sa èinovima iz bivše JNA i Titovku na glavu sa petokrakom na glavu i onda su mi rekli: «Sad æemo te tuæi ako ti ovo popada sa tebe izmasakrirat æemo te». Naravno to je sve popadalo sa mene kako su me tukli, tada poèinju me još žešæe tuæi, padala sam u nesvijest, kada bi došla sebi vidim jedan mi sjedi na grudima, a osjetim drugi me siluje. Zatim me svi od njih pet siluju cijelu noæ, a to su:1. STANIÆIÆ LJUBAN, 2. ÆARGIÆ MILOŠ, 3. ÐURIÆ ACO,4. ÐURIÆ ELVIS,5. VIÆKOVIÆ GORAN zvani «Vjetar»Sutradan oko 10-11 sati su me zamotali u deku jer sam poèela obimno krvariti iz materice, stavili u policijsko auto i odveli na ginekologiju.Ja sam sva bila izoblièena, tako da nisam vidjela ni gdje me vode ni kud.U Bolnicu Vlasenica me prima doktor ÐERIÆ i radi mi kiretažu zbog krvnog odljeva iz materice. U bolnici na ginekologiji nije bilo nikoga bila je pusta.Poslije toga me odvode kuæi.Kod kuæe sam zatekla mamu, brata, sina, tetku (sada živi u ŽIVINICAMA), od tetke 2 kæerke i to: NN (sada živi u ŽIVINICAMA) i NN (sada živi u Kantonu Sarajevu). (Imena poznata redakciji)Taj isti dan, a to je bilo poèetak maja mjeseca 1992. godine u 17 sati su pustili mog muža i on sa mojim bratom bježe tu noæ preko šume. Uveèe u 24 sata dolaze tetak da provjeri kako je stanje u kuæi i oko kuæe, ima li naoružanih vojnika jer je na leðima svojim donio mog oca prebijenog sa polomljenim rebrima koji je povraæao krv i sav izoblièen od udaraca kao i ja.Svi naprijed navedeni su mene vidjeli kada sam došla iz Bolnice Vlasenica i ja sam im isprièala šta mi se desilo, a i da nisam prièala mogli su vidjeti na meni.I ja sam iskašljavala krv i dobila sam temperaturu.Od te noæi ja više nikada nisam mogla zaspati prirodnim snom. Spavala sam uz pomoæ tableta za spavanje koje i danas koristim.Moj otac i ja imali smo visoke temperature tako da tih dana nisam znala šta se dešava. Znam samo kada doðem sebi da popijem èaj, kako ja tako moj otac.Poèetkom mjeseca juna 1992.godine prelazimo u oèevu kuæu, jer sve naprijed navedeno se dešavalo u kuæi moje tetke èija se kuæa nalazila odmah ispod naše kuæe. Kompletna porodica moje tetke izlazi iz Vlasenice, na koji naèin i kojim kanalima ja neznam. Tako da u cijeloj ulici ostajemo samo moj otac, moja majka, moj sin i ja.08. 06. 1992.godine dolaze po nas naveèe èetnici u 22 sata i odvode nas u logor «SUŠICA», tada sma prepoznala:1. VIÆKOVIÆ GORAN zvani «Vjetar»ove ostale sam poznavala iz viðenja ali im neznam imena. Goran je odma po ulasku u kuæu poèeo udarati mog oca i psovati. Strpali su nas u auto i odveli u logor «SUŠICA».Do 14.06.1992.godine konstantno sam bila izložena premlaæivanju, silovanju, a moj otac je isto bio premlaæivan.U Logoru «SUŠICA» su me silovali i premlaæivali:1. NIKOLIÆ DRAGAN zvani «Jenki»2. VIÆKOVIÆ GORAN zvani «Vjetar»3. BASTAH DRAGAN zvani «Car»4. ÐURIÆ ACO5. ÐURIÆ ELVIS i još 2 koje sam dobro poznavala ali ne mogu se sjetiti imena, ali znam da su iz moje ulice.Tada u Logoru «SUŠICA» bilo je oko 1500 do 2000 muslimana (žena, djece, muškaraca). Redakciji su poznata imena dvije Bošnjakinje koje su silovane i koje danas žive u Australiji i ime jednog Bošnjaka koji je tada ubijen.Ja moram naglasisti da sam živjela u Sarajevu, a da sam se udala u Vlasenicu i sve što sma znala stanovništvo Vlasenice to je preko djece koja su bila u obdaništu gdje sma ja radila.Negdje oko 8 – 10. juna 1992.godine izveli su moga oca i još oko 20 muškaraca, mene, moju mamu i mog sina i još nekoliko familija i pred našim oèima ubili su svih 20 muškaraca meðu kojima i mog oca.Svih 20 muškaraca civila, muslimana streljao je VIÆKOVIÆ GORAN zvani «Vjetar» i BASTAH DRAGAN zvani «Car». Od bola i krika izgubila sam glas i više nisam mogla prièati dok nismo prešli na slobodnu teritoriju.15. 06. 2006.godine su nas pustili iz Logora «Sušica», odnosno strpali nas u autobuse i odvukli prema Kladnju do linije razgranièenja i tu nas pustili da idemo pješice do punkta koji je bio pod kontrolom Armije BiH.NAPOMENA: Kada sam došla na slobodnu teritoriju tj. Živinice kada sam se oporavila negdje krajem juna se dobrovoljno prijavljujem u TO Živinice – Vlasenièki odred. Nakon svega što sam preživjela htjela sam da dam bilo kakav doprinos muslimanskom narodu jer sam preživjela kako sam naprijed navela i bila sam uvjerena da æe nestati muslimanski narod. Do sada nisam nikada nikome davala izjavu. Ovu izjavu sam odluèila dati Udruženju «Žena-žrtva rata» iz razloga što pratim rad Udruženja i njihovu hrabrost i moja želja je da se pojavim na sudu i isprièam istinu. Spremna sam dati izjavu svakom istražnom organu i isprièati istinu.NAPOMENA: Zloèinac Ljuban Stanišiæ je silovao djevojèice, djevojke i žene. On je sa grupom srpskih zloèinaca porodiènu kuæu od rahmetli sestre predsjednice UŽŽR pretvorio u „javnu kuæi“ gdje su i vlasnicu silovali i ubili. Tijelo joj je exhumirano i ukopano u Višegradu.Ovo je još jedan od brojinih dokaz da u policiji genocidnog entiteta rade èetnici, koljaèi, ubice, silovatelji, pljaèkaši... a vlasti Bosne i Hercegovine i meðunarodne zajednice još uvijek šute, da li æe i nakon ovih svjedoèenja šutjeti, vidjet æemo!Izjave iz dokumentacije Udruženja Žena žrtva rata iz Sarajeva!